DIPLOMAC

Sadržaj

Kalifornija sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća. Benjamin Braddock je plahi i pomalo zbunjeni mladić koji se nakon uspješno završenog fakulteta vraća u rodni grad Pasadenu. Dok on ne zna što bi sa sobom, imućni roditelji ga nagovaraju da počne graditi poslovnu karijeru. Kad u njegovu čast ubrzo bude priređena zabava, Benjamin će upoznati sredovječnu gospođu Robinson, privlačnu suprugu poslovnog partnera njegova oca. Ona će ga nagovoriti da ju svojim automobilom prebaci do njezine kuće, a kad ga ubrzo potom pokušati zavesti, u nečem konkretnijem omest će ih dolazak njezina supruga. Ipak, mladić će uskoro s gospođom Robinson započeti tajnu ljubavnu vezu, koja će u hotelskim sobama i na sličnim mjestima potrajati nekoliko mjeseci. Sve dok Benjamin ne susretne Elaine, romantičnu kći gospođe Robinson u koju će se zaljubiti na prvi pogled. Sasvim očekivano, njihovoj mogućoj vezi ispriječit će se upravo Elaineina majka i njezin odnos s Benjaminom.

Godine 1968. od sedam nominacija za Oscara, uključujući i najvažnije u kategorijama najboljeg filma, glavne muške i ženske te sporedne ženske uloge, kao i najuspjelijeg adaptiranog scenarija, ovjenčana onim za najboljeg redatelja, sjajna humorna romantična drama s elementima satire Diplomac, koja je iste godine ovjenčana i s pet Zlatnih globusa također u najvažnijim kategorijama, izvrsna je ekranizacija istoimenog kratkog romana američkog prozaika Charlesa Richarda Webba. Intrigantnu prozu su u scenarij pretočili nagrađivani književnik i scenarist Calder Willingham, koji je među ostalim sa Stanleyjem Kubrickom surađivao na ratnoj drami Staze slave te s Arthurom Pennom na humornoj pustolovnoj drami Mali veliki čovjek, i dva puta za Oscara nominirani Buck Henry, koji se najviše istaknuo radom na predlošcima za hitove Kvaka 22 također Mikea Nicholsa, Što te tata pušta samu Petera Bogdanovicha i Nebo može čekati Warrena Beattyja, koji je supotpisao i kao redatelj. Konačni rezultat je žanrovski efektan spoj humorne melodrame i blage satire, ostvarenje modernističkog stila koje uspijeva izvrsno dočarati senzibilitet 60-ih godina. Vješto se poigravajući odnosima subjektivnog i objektivnog kadra, kao i različitih vremensko-prostornih zbivanja te uporabom kosog kadra, Nichols je kreirao maestralno režirano i izuzetno raspoloženo glumljeno djelo obilježeno i neočekivanim izmjenama kutova i planova snimanja. Redateljev modernistički prosede obuhvaća i radikalnu uporabu zooma i repetitivnih kadrova, kao i intenzivno korištenje krupnih planova te promišljene kompozicije kadrova. Posrijedi je i ostvarenje koje je žanrovsku tradiciju sjajno povezalo s duhom vremena, a atraktivnosti filma pridonose i niz antologijskih pjesama Paula Simona i Arta Garfunkela (Mrs. Robinson, The Sound of Silence…). Kao zanimljivost vrijedi izdvojiti da je prvotni Nicholsov izbor za ulogu gđe. Robinson bila francuska diva Jeanne Moreau, a prije no što je rola povjerena uvijek pouzdanoj Anne Bancroft za nju su konkurirale i Doris Day, Joan Crawford, Lauren Bacall, Audrey Hepburn i još niz slavnih glumica, od Simone Signoret i Sophie Loren do Rite Hayworth, Judy Garland i Angie Dickinson.

IMDb